„Upozoravam te da se dobrim i urednim vođenjem knjigovodstva stječe sposobnost dobro pregovarati, trgovati i zaraditi.“ Benedikt Kotruljević, 1458.godine

Knjigovodstvo se najčešće definira kao točno bilježenje ekonomskih promjena izraženih u novčanim jedinicama u odgovarajućim knjigama. Kao temeljni dio računovodstva, knjigovodstvo je sustav koji na temelju vjerodostojnih isprava prati gospodarske procese i financijske tokove te evidentira nastale poslovne promjene na imovini, kapitalu, obvezama, rashodima, prihodima i financijskom rezultatu poslovanja. Kažemo da je knjigovodstvo jezik brojaka. Svaki je broj u knjigovodstvu podatak koji svjedoči o nastaloj poslovnoj transakciji.

Povijest

Čim je čovjek počeo razmjenjivati višak dobara što ih je sam proizveo za dobra koja su mu nedostajala, nije se više oslanjao isključivo na svoje pamćenje već je tražio način kako će ostaviti tragove o razmjeni. Urezivanjem u drvene, kamene i glinene pločice bilježili su se podaci o ljudskoj djelatnosti. Te pojedinačne i nevezane bilješke mogu se smatrati počecima knjigovodstva. Pronalaskom papira te zamjenom rimskih brojeva arapskima stvorena je podloga za razvoj knjigovodstva.

Tragovi prvih početaka dvostavnog knjigovodstva pronađeni su na Siciliji u XII.stoljeću. Prvu knjigu u svijetu, u kojoj se znanstveno, teorijski i praktično opisuje dvostavno knjigovodstvo, napisao je 1458.godine dubrovački ekonomist Benedikt Kotruljević. Naslov knjige je „Della mercatura et del mercante perfetto“ (O trgovini i savršenom trgovcu). U opisanom sustavu dvostavnog knjigovodstva upućuje na obvezu vođenja poslovnih knjiga u kojima se pravilima knjiženja uspostavlja red kako bi vjerodostojni knjigovodstveni podaci služili za praćenje poslovnih pothvata i bili podloga za donošenje poslovnih odluka. U Kotruljevićevom djelu sadržane su moralno-odgojne poruke trgovcima koje upućuju na marljiv rad, neprestano učenje i čuvanje poštenja. On posebno ističe da trgovac treba voditi najmanje tri knjige (podsjetnik, dnevnik i glavnu knjigu). Osim toga Kotruljević navodi da trgovac mora čuvati sve važne dokumente i pisma. Funkciju podsjetnika Benedikt objašnjava ovako:

„U podsjetnik ćeš svake večeri ili ujutro prije izlaska iz kuće unijeti sve ono što si tog dana pregovarao i ugovarao u svezi s tvojom robom ili druge potrebne i shodne stvari, kao prodaje, kupnje, plaćanje, pošiljke, doznake, mjenice, troškove, obveze i svaki drugi posao, prije nego što se uvedu stavke u dnevnik.“ Iz opisa se moglo zaključiti da je podsjetnik današnja pomoćna knjiga. Obveza istodobnog knjiženja dviju stavki, što predstavlja osnovu dvostavnog knjigovodstva, jasno je izražena u knjizi.

Iako je Benedikt prvi u svijetu napisao knjigu o dvostavnom knjigovodstvu koja je tiskana tek 115 godina nakon što je napisana, zasluga za prvo tiskano djelo iz knjigovodstva pripala je fra Bartolomeu Luci de Pacioliu za knjigu „Summa de arithmetica, geometria, proportioni, et proportionalità“ (Sve o aritmetici, geometriji, proporcijama i proporcionalnosti) koja je tiskana 1494.godine. Smatra ga se ocem računovodstva jer je u svojem djelu objavio detaljan opis sustava dvojnog knjigovodstva. Za boravka u Veneciji izdao je zbornik za potrebe trgovačke prakse s posebnim uputama za trgovačku aritmetiku s dvostrukim knjigovodstvom. Bilo je to prvo djelo takve vrste na narodnom jeziku (umjesto latinskoga).

Danas

Temeljne zadaće knjigovodstva:

  • sustav prikupljanja podataka o promjenama u poslovanju poduzetnika, i to na temelju vjerodostojnih knjigovodstvenih isprava
  • bilježenje u poslovne knjige svih nastalih promjena imovine, kapitala, obveza, rashoda, prihoda i dobiti, kronološkim redom.
  • utvrđivanje poslovnog rezultata praćenjem ukupnog poslovanja poduzetnika, nadzorom i određivanjem odgovornosti za nastale rashode u odnosu prema ostvarenim prihodima
  • pružanje uvida poslovoditeljima i vlasnicima kapitala u poslovne procese i financijske tokove kao valjane podloge za upravljanje, odlučivanje i izvještavanje
  • osiguranje potrebnih podataka za izradu kalkulacije cijene, troškova kupnje i nabave materijala, poluproizvoda robe, usluga, dugotrajne imovine te
  • sastavljanje temeljnih financijskih izvješća temeljem knjigovodstvenih informacija.