Najčešći primjeri prolaznih stavaka pojavljuju se u poslovanju javnih bilježnika, odvjetnika, poduzetnika koji pružaju usluge smještaja, špeditera i još kod ponekih drugih djelatnosti. Dio poslovanja navedenih poduzetnika odnosi se na poslovanje u tuđe ime i za tuđi račun.
U slučajevima gdje poduzetnici zaračunavaju naknade koje ne predstavljaju naknadu za isporuke njihovih usluga ili dobara govorimo o prolaznim stavkama.
Prema važećim propisima iz područja PDV-a prolazne stavke ne ulaze u poreznu osnovicu i kao takve nisu oporezive PDV-om uz obvezu poreznog obveznika da na računu istakne napomenu da PDV nije zaračunan prema određenom članku i stavku Zakona o PDV-u.
Kako prolazne stavke nisu sastavni dio naknade koja ulazi u poreznu osnovicu, a koju porezni obveznik zaračunava za obavljenu isporuku, te su evidentirane na izlaznim i ulaznim računima, tako možemo zaključiti da dio računa koji se odnosi na prolazne stavke nije potrebno evidentirati u propisanim obrascima odnosno u knjigama primljenih i izdanih računa.
Bez obzira na taj zaključak, evidenciju o prolaznim stavkama moguće je voditi proizvoljno unutar navedenih obrazaca, ali prolazne stavke nije potrebno prikazati na PDV obrascu.
Kada govorimo u kontekstu PDV-a i obvezama zaračunavanja PDV-a odnosno mogućnostima priznavanja pretporeza, bitno je odrediti kakav je status poduzetnika prema određenim zaračunanim stavkama.
Ako poduzetnik nema, prema spomenutim stavkama, status vjerovnika ili dužnika, tada se definitivno radi o prolaznim stavkama koje ne podliježu oporezivanju PDV-om.
Međutim ako poduzetnik bude u statusu vjerovnika ili dužnika, te stavke nikako nisu prolazne stavke i u tom slučaju nastaje obveza obračuna PDV-a na te stavke tj. vrijednosti tih stavaka ulaze u osnovicu koja podliježe oporezivanju PDV-om.
Jednako tako vrlo je bitno napomenuti da se prolazne stavke kod obveznika poreza na dobitak ne evidentiraju niti kao prihodi, a ni kao troškovi.
Kod obveznika poreza na dohodak svi primitci i izdatci koji su nastali u tuđe ime i za tuđi račun, tzv. prolazne stavke, ne smatraju se niti primitkom ni izdatkom i zbog toga ne utječu na visinu dohotka.
Kako smo utvrdili da prolazne stavke ne predstavljaju niti prihode ni rashode poduzetnika, da bi pravilno evidentirali vrijednosti transakcija prema tim stavkama, iskazujemo ih na pozicijama obveza ili potraživanja. Kada ih ne bi tako evidentirali, račun dobiti i gubitka poduzetnika prikazivao bi nerealno stanje poslovanja i tako bi bio suprotan u odnosu na računovodstvene standarde.
Na početku ovog teksta spomenuli smo kod kojih tipova poduzetnika odnosno djelatnosti se najčešće pojavljuju prolazne stavke, a neki od konkretnih primjera bi bili sljedeći:
- Boravišna pristojba kod pružanja usluga smještaja
- Porez na cestovna motorna vozila koji fakturira leasing kuća
- Sudske pristojbe u sklopu odvjetničkih usluga
- Troškovi carine i PDV-a na uvoz u sklopu špediterskih usluga.
Po pitanju prolaznih stavaka, njihovog evidentiranja i oporezivanja, treba biti pažljiv i pravodobno informiran. U suprotnom može doći do neželjenih situacija u kojima bi poduzetnik snosio teret odgovornosti neispravno obračunatog poreza bez obzira na to što nije tu radnju napravio ciljano nego iz čiste nepažnje i neinformiranosti.