Temeljem Zakona o radu (NN 93/2014-98/2019), kao općeg propisa iz područja radnog odnosa, definirano je više vrsta radnog vremena koje možemo podijeliti ovisno o trajanju i razdoblju obavljanja rada. Više o tome možete pročitati u nastavku članka.
Radno vrijeme dijeli se na puno radno vrijeme, nepuno radno vrijeme, skraćeno radno vrijeme, preraspodijeljeno radno vrijeme, noćni rad te smjenski rad. Radnik kad radi duže od bilo koje gore navedene vrste radnog vremena koju je ugovorio s poslodavcem tada govorimo o prekovremenom radu i to je jedno od najbitnijih pitanja za radnike posebno u odnosu na samo trajanje i u odnosu na socijalne kriterije i kategorije radnika kojima se takav rad ili zabranjuje ili ne preporučuje.
Zakonom o radu predviđeni su, između ostalih, i najteži prekršaji poslodavca ako:
- poslodavac sklopi ugovor o radu u kojem je puno radno vrijeme radnika ugovoreno u trajanju dužem od zakonom dopuštenog
- poslodavac s radnikom koji radi u punom radnom vremenu, kod drugog poslodavca, sklopi ugovor o radu u trajanju dužem od 8 sati tjedno ili dužem od 180 sati godišnje, ili ga sklopi bez da za takav rad radnik ima pisanu suglasnost poslodavaca
- poslodavac od radnika zahtijeva da na poslovima, na kojima uz primjenu mjera zaštite zdravlja i sigurnosti na radu nije moguće zaštititi radnika od štetnih utjecaja, radi duže od skraćenoga radnoga vremena
- rad radnika koji radi prekovremeno, traje ukupno duže od 50 sati tjedno, ili ako prekovremeni rad pojedinog radnika traje duže od 180 sati godišnje, ili ako traje duže od 250 sati godišnje kada je prekovremeni rad duži od 180 sati godišnje ugovoren kolektivnim ugovorom
- rad radnika u preraspodijeljenom radnom vremenu traje duže od Zakonom dopuštenog
- poslodavac noćnom radniku koji obavlja noćni rad, utvrdi tijekom razdoblja od 4 mjeseca rad duži od prosječno 8 sati tijekom svakih 24 sata
- u slučaju kada je rad organiziran u smjenama koje uključuju i noćni rad, poslodavac ne osigura izmjenu smjena tako da radnik u noćnoj smjeni radi uzastopce najduže 1 tjedan!
Puno radno vrijeme
Ne smije biti duže od 40 sati tjedno, a može biti jednokratno, dvokratno i smjensko.
Nepuno radno vrijeme
Je svako radno vrijeme kraće od punog radnog vremena, a radnik ne može kod više poslodavaca raditi s ukupnim radnim vremenom dužim od 40 sati tjedno.
Skraćeno radno vrijeme
Određuje se samo na onim poslovima na kojima nije moguće zaštititi radnika od štetnih utjecaja radnog mjesta radnika. Određene kategorije radnika kao npr.roditelji djeteta s težim smetnjama u razvoju do navršene 7 godine djetetova života mogu privremeno raditi u skraćenom radnom vremenu.
Preraspodijeljeno radno vrijeme
Puno ili nepuno radno vrijeme može se preraspodijeliti tako da tijekom razdoblja koje ne može biti duže od 12 neprekidnih mjeseci, u jednom razdoblju traje duže, a u drugom razdoblju kraće od punog ili nepunog radnog vremena, tako da prosječno radno vrijeme tijekom trajanja preraspodjele ne smije biti duže od punog ili nepunog radnog vremena. Ovdje se ne radi o prekovremenom radu. Preraspodijeljeno radno vrijeme, uključujući i prekovremeni rad, ne smije biti duže od 48 sati tjedno. Iznimka su poslodavci koji posluju sezonski, preraspodijeljeno radno vrijeme može trajati duže od 48 sati tjedno, ali ne duže od 56 tjedno, odnosno 60 sati tjedno.
Noćni rad
Rad koji se obavlja u vremenu između 22:00 uvečer i 6:00 ujutro idućega dana, a u poljoprivredi između 22:00 uvečer i 5:00 ujutro idućega dana. Noćni radnik ne smije tijekom razdoblja od 4 mjeseca u noćnom radu raditi duže od prosječnih 8 sati tijekom svakih 24 sata.
Smjenski rad
Organizacija rada kod koje dolazi do izmjene radnika na istim poslovima i istom mjestu rada u skladu s rasporedom radnog vremena, koji može biti prekinut ili neprekinut, uključujući izmjenu smjena.
Prekovremeni rad
U slučaju više sile, izvanrednog povećanja opsega poslova i u drugim sličnim slučajevima prijeke potrebe, radnik je na pisani zahtjev poslodavca dužan raditi duže od punog, odnosno nepunog radnog vremena, a koji ne smije biti duži od 50 sati tjedno odnosno duže od 180 sati godišnje.
Radno vrijeme je vrijeme u kojem je radnik obvezan obavljati poslove prema uputama poslodavca. Duljina radnog vremena utječe kako na svakodnevni život radnika tako i na produktivnost i rast poslodavca pa je bitno, obostrano, držati se pravila koja propisuju propisi iz područja radnog odnosa.