Rezerviranja za troškove zaposlenika uređuju i definiraju računovodstveni standardi i porezni propisi.

U skladu s računovodstvenim standardima primanja zaposlenika uključuju :

  • Kratkoročna primanja kao što su nadnice, plaće i doprinosi socijalnom osiguranju, naknade za korištenje godišnjeg odmora i naknade za vrijeme bolovanja, sudjelovanje u dobitku i bonusi (ako je plativo unutar 12 mjeseci od završetka obračunskog razdoblja) te razna nenovčana primanja sadašnjih zaposlenika kao što je zdravstvena njega, korištenje stambenih prostora, korištenje prijevoznih sredstava i besplatno ili po povlaštenoj cijeni korištenje roba ili usluga.
  • Primanja poslije prestanka zaposlenja kao što su mirovine, druga mirovinska primanja, životno osiguranje poslije prestanka zaposlenja i zdravstvena zaštita poslije prestanka zaposlenja.
  • Ostala dugoročna primanja zaposlenika kao što su naknade za vrijeme dužeg odsustva s rada ili naknade za vrijeme studijskog usavršavanja, jubilarne nagrade ili nagrade za dugogodišnji rad, naknade za vrijeme duže spriječenosti za rad ako ne dospijevaju na plaćanje u cijelosti unutar 12 mjeseci od kraja obračunskog razdoblja, sudjelovanje u dobitku, bonusi i odgođene naknade.
  • Otpremnine

Rezerviranja za troškove zaposlenika u poreznom smislu uređuje Zakon o porezu na dobit.

Iz perspektive poreznih propisa priznaju se rezerviranja za otpremnine koje će se isplatiti u sljedećem poreznom razdoblju i rezerviranja za neiskorištene godišnje odmore.

Za razliku od prethodno navedenog ostala rezerviranja ne priznaju se kao rashod u tekućem poreznom razdoblju.

Rezerviranja za neiskorištene godišnje odmore priznaju se kao obveza i kao trošak u istom poreznom razdoblju.

Zaposlenik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora tako da ima pravo na jednaku visinu naknade i u slučaju neiskorištenog godišnjeg odmora.

Navedena rezerviranja provode se temeljem odluke rukovodstva trgovačkog društva, a sastavni su dio računovodstvenih politika.

U sljedećem poreznom razdoblju rezerviranja za neiskorišteni godišnji odmor obavezno se ukidaju.

Kad promatramo sustav otpremnine možemo primijetiti da do obveze za isplatu otpremnine može doći zbog npr. otkaza ugovora o radu ili zbog odlaska zaposlenika u mirovinu.

Prava zaposlenika na otpremninu uređuju Zakon o radu, pravilnik o radu, ugovor o radu, kolektivni ugovor ili neki interni akt donesen od strane poslodavca.

U tekućem poreznom razdoblju troškovi rezerviranja za otpremnine tretiraju se kao porezno priznati rashod.

U sljedećem poreznom razdoblju dolazi do isplate otpremnine i tada se trošak isplaćene otpremnine tretira prema prirodnoj vrsti troška, a istovremeno se ukida obveza za rezerviranje i stavlja u korist prihoda od ukidanja rezerviranja.

Ako promatramo troškove rezerviranja kroz duži period odnosno kroz više poreznih razdoblja, možemo zaključiti da trgovačko društvo neće ostvariti uštedu prilikom oporezivanja nego će nastanak porezne obveze biti pomaknut u sljedeće porezno razdoblje.