Unatrag više godina hrvatska vlada provela je reformsku mjeru ukidanja upotrebe pečata s ciljem smanjenja administrativnog opterećenja i troškova poslovanja odnosno da se poboljša poslovna i investicijska klima.

Postoji cijeli niz zakona koji govore o toj tematici, ali u praksi, najčešće u odnosima sa službenim ustanovama, nerijetko referenti još uvijek traže uz potpis ovjeru dokumentacije „lupanjem“ pečata.

Pravne osobe u redovnom poslovanju gotovo na dnevnoj bazi zaprimaju i šalju različite dokumente (ugovori, dopisi, računi, ponude, odluke, izdatnice itd.) koje je potrebno ovjeriti od strane odgovorne/ovlaštene osobe, a koja to čini svojim potpisom.

U računovodstvenoj domeni možemo istaknuti račun kao jedan od dokumenata na temelju kojeg evidentiramo nastale poslovne promjene i u tom smislu je vrlo jasno definirano Zakonom o računovodstvu što takva službena isprava mora sadržavati kako bi bila u potpunosti valjana.

Također u skladu sa Zakonom o trgovačkim društvima definirana je upotreba tvrtke/imena poslovnog subjekta na službenom/poslovnom dokumentu, te točno koje registarske informacije moraju biti navedene.

Prilikom sklapanja poslovnog odnosa ovjeru Ugovora o poslovnoj suradnji potpisuju ovlaštene osobe zastupnici npr. pojedinog trgovačkog društva koji društvo zastupaju prema temeljnim aktima kao što su statut, društveni ugovor ili izjava o osnivanju. Ponekad poduzetnici u ovom vidu sklapanja poslovnog odnosa još uvijek koriste pečat za ovjeru Ugovora o poslovnoj suradnji.

Međutim neke profesije još uvijek koriste pečat pri obavljanju djelatnosti, a ovdje konkretno mislimo na odvjetnike i javne bilježnike kod kojih je korištenje pečata regulirano posebnim propisima.

Ipak u poslovnom okruženju stvari polako napreduju.

Kao neke od svijetlih primjera možemo navesti pokretanje trgovačkog društva na daljinu, otvaranje bankovnih računa, ovlaštenja za razne javne elektroničke usluge i dr. U navedenim postupcima pojavljuje se poprilična količina dokumentacije koju je potrebno ovjeriti, a sve to omogućeno je elektroničkim putem bez upotrebe pečata.

O ovoj temi smo najviše bili potaknuti pisati jer se nalazimo u razdoblju završnih godišnjih izvještaja poslovanja koja poduzetnici predaju u razne državne ustanove i imat ćemo priliku direktno iskusiti kakvo je trenutno stanje u praksi. Ovisno od referenta do referenta u pojedinim ustanovama mogući su različiti scenariji i zbog toga bi bilo poželjno da državne ustanove usklade nastup prema poduzetnicima. Vrlo je teško dokazati referentu u državnoj ustanovi da nije potreban pečat na nekom dokumentu i zbog toga dobar dio poduzetnika ide linijom manjeg otpora te i dalje koristi pečat za službenu ovjeru dokumentacije.

Nadamo se da će ipak u skorijoj budućnosti većinu tih radnji biti moguće obaviti elektronskim putem. I svakako potičemo kolege iz struke, a i ostale poduzetnike da ako se susretnu sa zastarjelom praksom, da na to upozore referente i ostale službenike.