Web stranica je oblik nematerijalne imovine, a može biti „nabavljena“ od npr. drugog trgovačkog društva ili može biti razvijena i puštena u rad unutar trgovačkog društva koje ju namjerava koristiti.

Prema tome web stranica služi za obavljanje raznih djelatnosti (npr.internet prodaja, popunjavanje raznih obrazaca putem interneta, provjera raznih podataka putem interneta), a ne samo za promociju i reklamiranje dobara i usluga, a takav stav je zauzeo i stalni odbor za tumačenje međunarodnih standarda financijskog izvješćivanja.

Kada bi web stranica bila isključivo u namjeni promocije i reklame dobara i usluga trgovačkog društva, tada bi svi troškovi povezani s razvojem i puštanjem u rad web stranice trebali teretiti razdoblje kada su nastali.

Za poduzetnike koji se bave razvojem odnosno izradom web stranica, takva imovina predstavlja njihov proizvod i prvenstveno je namijenjena prodaji, osim njihove web stranice koju koriste za svoje potrebe.

Web stranica je okarakterizirana kao nematerijalna imovina zbog toga što se radi o nečem virtualnom, a ipak se pomoću nje obavlja gotovo kompletno poslovanje nekog trgovačkog društva ili neke javne ustanove i sl., o čemu svjedočimo već neko vrijeme.

Dobar dio trgovine odvija se upravo putem web stranica, razmjenjuju se informacije putem on-line obrazaca, korisnici pristupaju raznim uslugama u javnim službama, zdravstvu itd., a sve to spada u obavljanje djelatnosti putem web stranica.

Da bi ulaganja u web stranicu bila priznata kao dugotrajna nematerijalna imovina potrebno je zadovoljiti uvjete koje propisuje MRS 38, t.57. i posebne uvjete iz t.27.

Kada je lako dokaziva odnosno mjerljiva ekonomska korist društva, koje je vlasnik web stranice, i jasno je da se tako ostvaruju prihodi, tada nema sumnje da web stranicu tretiramo kao dugotrajnu nematerijalnu imovinu.

Obveznici primjene HSFI-a mogu primjenjivati jednaki tretman, po pitanju web stranice kao dugotrajne nematerijalne imovine, na temelju HSFI-a 3, t.3.18.

Razlika u detekciji troškova izrade web stranice je u tome što trgovačko društvo može interno razviti i pustiti u rad web stranicu ili taj posao može naručiti od vanjskog izvođača kao što smo već spomenuli.

Nakon što je web stranica puštena u rad, najčešći trošak odnosi se na održavanje, a ta vrsta troška tereti isključivo razdoblje kada je trošak nastao.

Amortizacija web stranice kao nematerijalne dugotrajne imovine radi se na jednak način kao što se amortizira i materijalna dugotrajna imovina tj. prema korisnom periodu uporabe.

U slučaju web stranice korisni period uporabe je teško odrediti.

Trgovačka društva pretežno koriste kratak period uporabe i tako određuju stopu amortizacije, a moguće je napraviti i reviziju procjene korisnog perioda uporabe za vrijeme dok je web stranica djelomično amortizirana.

Preostalu vrijednost je tada potrebno amortizirati primjenom revidirane stope, a sve u skladu s porezno priznatim troškovima.

Kroz ovaj tekst prikazali smo najbitnije činjenice u vezi web stranica s računovodstveno-poreznog aspekta, a poduzetnike vlasnike web stranica želimo uputiti da se informiraju koje su statusno-pravne podatke dužni istaknuti na svojim web stranicama u skladu sa Zakonom o trgovačkim društvima.