Radnici upućeni na službeni put u inozemstvo imaju pravo, prema potrebi, koristiti zdravstvenu zaštitu.

Ovisno o tome gdje u inozemstvo odlaze na službeni put potrebno je pridržavati se određenih obveza kako bi se mogla koristiti sva prava po pitanju zdravstvenog osiguranja za vrijeme boravka u pojedinim državama.

Trebamo razlikovati tri tzv. kategorije država u koje radnici mogu biti upućeni na službeni put, a to su :

  • Države članice EU-a i Velika Britanija, države članice europskog gospodarskog prostora (EGP) i Švicarske konfederacije
  • Treće zemlje s kojima RH ima sklopljen ugovor o socijalnom osiguranju
  • Treće zemlje s kojima RH nema sklopljen ugovor o socijalnom osiguranju

Za korištenje zdravstvene zaštite u zemljama članicama EU-a i Velike Britanije, EGP-a i Švicarske konfederacije potrebno je posjedovati valjanu europsku karticu zdravstvenog osiguranja ili prijenosni dokument S1.

Osiguranici mogu u ispostavi HZZO-a ili putem weba zatražiti izradu europske kartice zdravstvenog osiguranja.

RH ima sklopljen ugovor o socijalnom osiguranju s Bosnom i Hercegovinom, Sjevernom Makedonijom, Srbijom, Crnom Gorom i Turskom.

U slučaju službenog puta u navedene države može se, ali nije obavezno, ishoditi potvrdu T-4.

Ako je primjerice došlo do potrebe za korištenjem zdravstvene zaštite u navedenim državama, postoji obveza da se od HZZO-a ishodi potvrda T-4.

Potvrda će se ishoditi tako da se HZZO-u preda kopija putnog naloga i popunjena tiskanica T-4.

Za službeni put u treće zemlje s kojima RH nema sklopljen ugovor o socijalnom osiguranju poslodavac je obvezan obračunati i uplatiti poseban doprinos za korištenje zdravstvene zaštite u inozemstvu.

Rok za obračun i uplatu posebnog doprinosa je petnaesti dan u mjesecu nakon mjeseca u kojemu je radnik bio na službenom putu.

RH je potpisala ugovore o socijalnom osiguranju s trećim zemljama Republikom Korejom, Australijom i Kanadom, ali tim ugovorima nije obuhvaćeno korištenje zdravstvene zaštite, tako da je za službeni put u te države također potrebno obračunati i uplatiti poseban doprinos za korištenje zdravstvene zaštite u inozemstvu.

Iznos posebnog doprinosa koji poslodavac treba obračunati i uplatiti za svaki dan službenog puta računa se tako da se 20% najniže osnovice za obračun doprinosa, propisane za tekuću godinu, podijeli s brojem dana u mjesecu u kojem je radnik bio na službenom putu.

Osim uplate na žiro račun HZZO-a potrebno je sastaviti i predati JOPPD obrazac na poreznu upravu.

Poslodavci koji upućuju radnike na službeni put u treće zemlje s kojima RH nema sklopljen ugovor o socijalnom osiguranju trebaju, osim ispunjenog i obračunatog putnog naloga, voditi brigu i o obračunatom i uplaćenom posebnom doprinosu za korištenje zdravstvene zaštite u inozemstvu te o predanom izvještaju (JOPPD obrazac) poreznoj upravi.

Postoji mogućnost da se obveznika oslobodi plaćanja posebnog doprinosa za korištenje zdravstvene zaštite u inozemstvu, a za to je potrebno poduzeti određene radnje.

HZZO-u je potrebno predati prije početka službenog puta sljedeću dokumentaciju :

  • Zahtjev za oslobađanje od plaćanja posebnog doprinosa
  • Popunjenu tiskanicu T-4
  • Kopiju putnog naloga
  • Dokaz da je poslodavac za radnika upućenog na službeni put osigurao zdravstveno osiguranje u zemlji putovanja, a u obliku privatne police zdravstvenog osiguranja

U tom slučaju HZZO nema obvezu refundacije sredstava za možebitne troškove zdravstvene zaštite korištene na službenom putu.

Naglasili bi da je poslodavac/obveznik dužan spomenute radnje obaviti isključivo prije službenog puta jer u slučaju da to napravi za vrijeme ili nakon službenog puta, u obvezi je obračunati i uplatiti poseban doprinos za korištenje zdravstvene zaštite u inozemstvu.

Tvrtke koje posluju lokalno ne susreću se toliko s ovom obvezom, ali zato poslodavci koji posluju izvan europskog kontinenta trebaju biti upućeni u navedene propise.